Mogućnosti autonomnog upravljanja UAV-om mogu se podijeliti na 6 razina:
(1) potpuno institucionalizirane upravljačke sheme i strategije, bez mogućnosti reagiranja na promjene u sebi i okolišu; (automatsko upravljanje)
(2) Sposobnost prilagođavanja nesigurnosti objekata i okoliša i sposobnost promjene parametara i struktura;
(3) sposoban je u stvarnom vremenu dijagnosticirati, izolirati i obnoviti sustav u skladu s uvjetima kvara;
(4) Sposobnost donošenja odluka i ponovnog planiranja zadataka na temelju promjena zadataka i situacija;
(5) sposobnost interakcije i suradnje s drugim monomerima ili sustavima;
(6) Sposoban je za samo učenje i sposobnost klaster samoorganizacije i koordinacije.
Gore navedeni&"autonomni upravljački GG"; može se podijeliti u sljedeće vrste:
Prilagodljiva autonomija: to jest autonomna kontrola sa ciljem prilagođavanja različitim nesigurnostima, koja obuhvaća nesigurne faktore dovedene objektima, okolinom, zadacima i situacijom itd., Tako da sustav može ostvariti svrhu upravljanja kada UAV sudjeluje.
Sustavna autonomija: Kad sustav kao neovisni agent surađuje s drugim agentima ili ljudima, može provoditi autonomnu koordinaciju, suradnju, pregovore i druge kontrolne radnje. Na temelju vlastite adaptivne kontrole može ostvariti više platformi ili ljudi kroz zajedničku autonomiju Strojna suradnja, dobiti optimiziraniji kontrolni učinak u mnogim aspektima kao što su resursi i učinkovitost.
